metal city

Jimi Hendrix (1943. - 1970.)James Marshall Hendrix poznatiji kao Jimi Hendrix rodio se u Seattleu 27. studenog 1942. godine. Iako je njegova solo karijera (od izlaska prvog singla 1966. pa sve do smrti 1970. g.) trajala svega četiri godine, priča o njegovoj glazbenoj karijeri započinje puno prije. Još od malih nogu zanima se za gitaru, pa je i prve akorde naučio prije nego što je krenuo u školu.

Postoji i jedna anegdota koja je nagovještavala Jimijevu zaljubljenost u sviranje:...Jimi je po svojoj sobi ludovao i zamišljao da svira gitaru kada mu je došao otac s metlom i rekao da pospremi sobu. Otac je otišao s mišljenjem da će mu sin napraviti kako mu je rekao, a kada se vratio našao je Jimija kako spava s metlom preko sebe kao da drži gitaru. Probudio ga je i upitao "Šta si radio?", a Jimi mu je odgovorio "Svirao sam metlu!".



Utjecaj na malog Jimija je imao Al Hendrix, njegov otac koji mu je svojim blues i jazz kolekcijama ploča stvorio prve uzore kao što su legende Howlin' Wolf, Muddy Waters, B.B. King, Robert Johnson... Primjetivši veliko zanimanje za glazbu Al radi i drugi veliki korak u Jimijevom putu prema legendi, s petnaest godina kupuje mu električnu gitaru. Gitara je bila za dešnjaka, a kako je Jimi bio ljevak prilagodio ju je sebi tj. okrenuo je žice. Sa 16. g. u srednjoj školi osniva svoj prvi bend. Hendrix bez gitare nije Hendrix, čak i na wc nije išao bez nje. Toliko je vremena provodio s njom da su se stopili jedno s drugim.

Zbog obaveze 1961. godine prijavljuje se u vojsku, a već slijedeće godine otpušten je iz vojske radi teške ozljede, koja je uslijedila nakon skoka s padobranom. Nakon povratka iz vojske započinje glazbenu karijeru. Najviše je svirao kao pratnja poznatim muzičarima toga vremena (Sam Cooke, Ike & Tina Turner, B.B. King, Wilson Picketta,...). Nakon napornih turneja zaustavlja se u New Yorku i svira u Cafe Wha gdje se upoznaje s Ches Chandlerom, bas gitaristom grupe The Animals i tu počinje njegov pravi glazbeni početak.

Ches mu postaje menadžer, i nagovara ga da dođe u London, te je na njegovu inicijativu osnovan trio The Jimi Hendrix Expirience. Uz Jimija još nastupaju Mitch Mitchell kao bubnjar i Noel Redding na bas gitari. Premijerni nastup su imali u pariškoj dvorani Olympia, a u jesen 1966. snimaju singl "Hey Joe" koji je završio na 6. mjestu britanske top liste. Poslije toga izlazi drugi singl, možda i najpoznatija Hendrixova stvar "Purple Haze" koji dolazi na 3. mjesto.



Na preporuku Paula McCartneyja, Hendrix odlazi svirati na dobrotvorni Monterey Pop Festival (o kojem je D.A.Pennebaker snimio dokumentarni film "Monterey Pop" ) koji se održao pred 50 000 posjetitelja. Uz Hendrixa na festivalu su nastupili: The Who, Otis Redding, The Byrds, Greatful Dead, Jefferson Airplane, Big Brother & The Holding Company, Mama's&Papa's, Canned Heat... Svojim nastupom i žrtvovanjem gitare Hendrix se pokazao kao najkreativniji gitarist, što se moglo vidjeti i na debi albumu "Are You Expirienced?", koji je došao na drugo mjesto britanske top liste, a nakon festivala i na peto mjesto američke top ljestvice.

Jimi se koristio isprekidanim rifovima, rasturajućim feedbackom i srceparajućim wah-wah pedelama, svirajući svoj Fender Stratocaster iza leđa i iza vrata, pa čak i zubima svojim je showom privukao i mnoge poznate glazbenike (Eric Clapton, Jeff Beck,...) na svoje svirke.

Zbog međusobnog neslaganja 1969. bend se razilazi, a Hendrix se vraća u Ameriku. Nakon povratka svira po festivalima od kojih je zasigurno najvažniji Woodstock, do tada najveći festival gdje je i premijerno odsvirao američku himnu - "Star Spangled Banner", pred više od 400 000 ljudi. Nakon Woodstock okuplja novi bnd Band Of Gypsies u kojem nastupaju samo crni glazbenici. Izdali samo jedan i to live album snimljen na dočeku 1970. u Filmore East dvorani u New Yorku. Tijekom koncerta u Madison Square Gardenu u New Yorku, Hendrix je na zaprepaštenje svojih fanova, a i ostatka benda, jednostavno usred nastupa otišao s pozornice i time dao do znanja da više ne želi nastupat s Band Of Gypsies.

Nakon odlaska iz benda vraća se u London gdje ponovno okuplja Expirince i pokušava snimiti novi album, koji se trebao zvati "First Ray Of The New Rising Sun", što mu ne uspjeva zbog njegove tragične smrti.



Zbog prekomjerene doze tableta za spavanje 18.09.1970. u hotelu Samarkand u Londonu, gdje je odsjeo s djevojkom Monikom Danneman, umire jedna od najvećih ikona rock glazbe. Posljednje riječi Jimi Hendrixa koje je napisao noć prije smrti: "The Story Of Life Is Quicker Then The Wink Of An Eye The Story Of Love Is Hello Goodbye Untill We Meet Again".

Jimi Hendrix je sahranjen na Grenwood Memorial Cemetery u Rentonu, predgrađu Seattlea, država Washington, SAD. Nepoznat je broj neslužbenih albuma na kojima svira Jimi, od službnih izdanja izašli su:
"Are You Experienced?" (1967.)
"Axis: Bold As Love" (1967.)
"Smash Hits" (1968.)
"Electric Ladyland" (1968.)
"Band Of Gypsies" (1970.)
"Cry Of Love" (1971.)

Al Hendrix nakon niza sudskih i pravnih borbi 1995. ipak dobiva pravo naslijeđa na sve Jimijeve glazbene uratke, te izdaje video kasetu o snimanju LP-a "Electric Ladyland" uz pomoć Janie Hendrix-Wright (Jimijeva sestra).


Prošlo je više od trideset godina od smrti istinske legende rock glazbe, a još uvijek nema većeg gitarističkog genija od Jimi Hendrixa.





"Purple Haze", "All alona the Watahtower", "Voodeo Child", a osobito "Hey Joe", pjesme su koje zasigumo ulaze kao klasika u sve enciklopedije rock'n' rolla. A s njima i njihov izvođač, bez sumnje najveći rock gitarist svih vremena, Jimi Hedrix. Porijeklom iz siromašne Seattleske crnačko-indijske obitelji, u tadašnjoj još uvijek predrasudama opterećenoj Americi, život mu nije bio lak, što zorno opisuje slučaj kada je izbačen iz škole jer je držao bijelu djevojčicu za ruku. Majka mu je umrla kad je imao deset godina, što je, kažu mnogi, bio uzrok njegove kasnije povučenosti i zatvorenosti. Od samih početaka okružen glazbom, oduvijek je za nju kazi- ao osobit interes, te je jasno da je ona s vremenom postala njegovo utočište. U dvanaestoj gndini dobio je svoju prvu električnu gitare. Slušajući svoje uzore, pretežno blues-glazbenike kao što su B. B. King ili Muddy Wates, učio je imitacijom. Već u četrnaestoj godini započeo je s vrlo skromnim nastupima. Medutim, nakon nekoliko godina, pokazavši svoje kvalitete, uspijeva postati pratećim gitaristom već afirmiranih glazbenika kao što su Little Richard, Sam Cooke, Solomon Burke, i jednog od svojih idola, B. B. Kinga. No, posao pratećeg glazbeni- ka nije mu omogućio da se u pot- punosti umjetnički izrazi. Stoga u New Yorku 1965. osniva prvu grupu Blue Flames, s kojom, nije postigao značajniji uspjeh. Susret s Johnom Hammondom Jr., poznatim blues jazz kritičarem, promijenio je mnogo. Napustivši svoju grupu, Jimi počinje nastupati u poznatijim klubavima, gdje je uskoro privukao pažnju takvih veličina kao što su Bob OyLan, Beatlesi i Stonesi, Chas Chandler, bivši basist grupe The Animals, prihvatio se menadžerskog posla i odveo Hendrixa u Englesku. U Engleskoj Jimi sudjeluje s neosaveznim jam-sessinnima i tamo upoznaje basistu Noela Reddinga, te povezavši se s bivšim kolegom iz Blue Flamera, bubnjarom Mithcem Mitchellom, osniva gurpu Experience, koja ubrzo dobiva prifiku kao prateća grupa Johnaya Halllidaya. Međutim, nakon povratka s turneje počinju poteškoće. Svojom požrtvovnošću Chas ipak uspijeva ugovoriti nastupe po klubovima. Publika je zbunjena! Njegov divlji nastup, improvizacija mikrofonijom i wak-waskom, sviranje zubima i razbijanje gitare, a prije svega sasvim nov način sviranja, posve jedinstven i originalan, uzrok su pričama koje se polako šire under- ground scenom, a Jimi je proglašen za njenog zvaničnog predstavnika. Slijedi za današnje pojmove neza- misliva suradnja s mainstream izvođačima kao što su Cat Stevens: Engelbert Humperdinch. Uspjeh je bio neosporan, a Jimi svojim nekon- vencionalnim ponašanjem i svirkom uspijeva privući neočekivan broj pos- jetilaca. Na jednom od koncerata čak je zapalio gitaru! U 1967. zaredali su uspjesi. Hitovima postaju pjesme "Hey Joe", "The Wind Cries Mary", a uskoro izlazi i prvi album "Are You Expenced". Međutim, sav taj uspijeh dogodio se u Velikoj Britaniji. Predstoji veliki path- vat: pokoriti Ameriku. Prvi veliki usp- jeh dogodio se na festivalu u Monterenju. Slijedi veliki koncert u San Franciscu, nakon čega njegovo mjesto na rock-sceni postaje neprikosnoveno. Povratkom u Britaniju uzlazna putanja se nastavlja. Uskoro izlazi i novi album "Axis: Bold As Love", koji pokazuje i znatan glazbeni napredak. 22. prosinca povodom božićnih blagdana nastupaju u londonskoj Olimpiji, zajedno s grupama Pink Floyd, Move i The Who. No, uskoro počinju problemi. Jimi na turneji po Švedskoj demolira hotele i zbog toga biva uhićen. Postaje očigledno da situacija u bendu nije kao nekad, ritam nastupa postaje gotovo samoubilački, Experience nastupa širom SAD-a. Bio je to vrhunac karijere Jimija Hendrixa. Nakon završene turneje Jimi svraća u rodni Seattle i u gimnastičkoj dvorani bivše gimnazije svira koncert u osam ujutro, sa školskim bendom! Dupli album "Electric Lady Land" snima se u New Yorku ali postaje sve očitije da stanje u grupi nije kako treba. Članovi benda se udaljavaju jedni od drugih i Jimi preuzima na sebe produkciju ploče. Iako je ploča u početku primljena dosta hladno i rezervirano, na njoj se nalaze neke od najboljih Hendrixovih izvedbi: "Voddoo Child", Dylanova, "All Hong The Watchtower" i "Burning of the Midnight Lamp". Na ploči su gostovali mnogi glazbenici: Steve Winwood na orguljama, All Cooper na klaviru, Jack Cassidy na basu, Buddy Miles na bunjevima, Chris Wood na flauti i mnogi drugi. Po izlasku ploče dogodilo se neizbježno - grupa se raspada, dok se "All Along the Watchtower" uspinje britanskim listama. Neuspjesi se nižu. 1969. Hendrix se pojavljuje na dva koncerta u londonskom Albert Hallu i ostavlja vrlo blijed dojam. Uspješan nastup na Woodstocku daje mu novi polet, nakon kojeg osniva grupu Band of Gypsies, sa starim prijateljima Billyem Coxom i Buddyem Milesom. Tijekom godine ponovno počinje svirati s Mitchem Mitchellom te se pojavljuje, po posljednji put u Velikoj Britaniji, na velikom rock-festivalu na otoku Wight. Slijedi europska turneja, koja je prekinuta zbog Coxove bolesti. I tada, u petak, 18. rujna 1970., dogodila se tragedija. Jimi Hendrix preminuo je u Londonu, na putu u bolnicu. Tisak je iznio brojne napise o smrti kao posljedici prekomjerne doze heroina, no istina je bila sasvim drukčija. Smrt je bila posljedica duple doze tableta za spavanje, koje su uzrokovale gušenje zbog povraćanja u snu. Sahranjen je 1. listopada u Seattleu, gdje su ga ispratili svi koji su ikada svirali s njime, i dakako, svi ostali koji su ga cijenili i voljeli. Na vječni počinak otpraćen je svirkom okupljenih glazbenika. Hendrix je umro u trenutku kada je završio snimanje albuma "Cry Of Love" i kada je otvorio svoj studio "Electric Ladyland" u New Yorku. Spremao se za veliki povratak na scenu priključenjem skupini Emerson, Lake & Palmer, no prerana smrt pomutila je sve planove. Nakon njegove smrti počela je "Rasprodaja bola". Svi su željeli zaraditi na njegovoj smrti. Između ostalog, izašla je zanimljiva piratska ploča "Sky High" na kojoj Experence sviraju s Johnnnyem Watersom i Jimom Morisonom. O Jimijevom načinu sviranja ispisane su stranice i stranice, a sve se može sažeti u nekoliko redova. Bio je samouk, svirao je instinktivno, dajući improvizaciji sadržaj i smisao koju je rijetko tko mogao zabilježiti. Često su Experience izlazili na binu potpuno neuvježbani i pratili Jimijeve improvizacije po sluhu i ritmu. I za kraj jedna od Hendrixevih izjava: "Optužuju me da ovisim o electronici, ali ono što se događa na stageu nastaje isključivo pod mojom kontrolom. Jednom mi nije polazilo za rukom da iz pojačala izvučem ono što sam želio pa sam ga počeo udarati. Trudimo se da nam ne bude dosadno, nadajući se da će se to svidjeti publici. Ponekad skačem na gitaru, stružem žicama po pragovima ili gitarom po pojačalu. Često sviram zubima ili laktom. Ne mogu se sjetiti što sve radim. Ideju za sviranje zubima dobio sam u jednom baru u Tennesseju. Tamo moraš svirati zubima, ili te napucaju! Svuda po pozornici bili su slomljeni zubi. Mora se znati kako se njima svira, jer se čovjek može ozlijediti. U stvari, danas više ništa ne radimo tako često, osim što jednostavno sviramo!"

Ovo nam je prvi post u drugom blogu! Nadamo se da će vam se dopasti. Povremeno će biti i nekih slika. Ako nešto trebate o nekome možete nam se javiti na kiki_mijat@hotmail.com